logo-bg

BAJKA O VILINSKOM NAKITU

Kako oduvijek volim bajke i mitska bića poput vila i vilenjaka, počela sam maštati o tome kako bi bilo kad bi u bajci vile izrađivale nakit te u njih uplitale svoje čarolije.

Tako je nastala ideja o izradi vilinskog nakita. Zamislila sam dvije vile, koje sa puno čarolije, igre i ljubavi stvaraju vilinski nakit i na taj način izvršavaju svoju misiju – kroz nakit šire pozitivne misli i vibracije koje osjete čak i oni koji su potpuno zaboravili na emocije. Zamislila sam da vile, na takav svoj način, pomažu svijetu da bude ljepši.

One su emotivne vile koje imaju potrebu da stvaraju i čaraju najljepše svjetlucave i bajkovite ukrase, koje su davale onome tko bi ih nosio osjećaj da ga štite. Ali, nije nakit štitio samo djevojke koje su ga nosile, već i sam pogled na takvu ogrlicu bio je dovoljan da ljudi ponovo osjete snagu duha i toplinu srca.

Živjele su na predivnom otočiću gdje je priroda bila toliko omamljivo lijepa da se to riječima nije dalo opisati, to se samo moglo osjetiti.

Jedna od njih živjela je u svjetlucavim valovima beskrajnog suncem okupanog mora. Ta je vila plela s čarobnim bijelim i srebrnim nitima ogrlice u koje je uplitala bisere, dragulje mora. Te su ogrlice imale takav sjaj i ljepotu da su već pri samom pogledu oduzimale dah. Plela ih je uz prve jutarnje zrake sunca, te otuda ta srebrna nit, nastala spajanjem sunčevih zraka i mora, stvarajući neopisiv sjaj i sitne kristaliće. A bijelu nit za svoje preplitanje dobivala je od same pjene morskog vala. Na takav je preplet čarobnom iglom našivala bisere. Dok bi stvarala svoj nakit, zračila bi najljepšom energijom koja se mogla zamisliti. Vila je izgledom bila poput svake mlade djevojke, samo je imala iskričav sjaj u oku i, naravno, vilinski biserni nakit.

Druga je vila živjela u poljima lavande, među najljepšim ljubičastim cvjetićima, odjevena u svoje divne haljine. Nisu cvjetovi lavande bili samo lijepi, njihov je miris bio toliko magičan da je vili davao magičnu maštu. Ponekad bi se toliko zaigrala i zanijela, dok je brala cvjetove lavande kako bi ih plela u svoj nakit, da bi sasvim zaboravila na vrijeme, i znala je, to je zbog lavandinog opojnog mirisa. I ona je stvarala već uz prve jutarnje zrake sunca i uz cvrkut ptičica, a to je njenim ogrlicama davalo poseban sjaj. Uživala je na slobodi bosih stopala, u očaravajućim svilenim haljinama i vilinskim nakitom s mirisom lavande.

Svakog dana marljivo su izrađivale svoj nakit i u njega plele pozitivne misli, emocije i najljepše želje i, naravno, puno ljubavi. I tako je u svakoj ogrlici završila mrvica vilinske prašine.

logo-bg